Cudan san sam sanjao,
svome gradu hodio,
ulice mu ljubio,
hajrom kuci stigao.

Sanom lice umio,
u starom gradu sevdisao,
kod Rame kafu popio,
Asafom se izljubio.

A jednom kad me probude,
iz ovog sna i zablude,
u sjecanju nek ostane
carsija koja ne umire.

Na pragu sin me doceka,
babo bujrum i merhaba,
dugo te nisam vidio,
nesto si mi posijedio.

Nista mu nisam rekao,
samo sam ga zagrlio,
suzom ga poljubio,
je si li me zaboravio.

A jednom kad me probude,
iz ovog sna i zablude,
u sjecanju nek ostane
PRIJEDOR koji ne umire.